< | siječanj, 2009 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
moj životinjski blog
Dark Angel
Zečevi nisu cheeseburgeri! Lol
Animal Glitter Graphics
Ovo je moj drugi blog. Ovo je blog o mačkama, ako trebate neki savjet, pitajte mene. Ja cu ovdje pisat sve i svasta o tim slatkim stvorenjima :)
Na svijetu ne postoji ljepši zvuk od predenja mačke.
chatbox
Get your own Chat Box! Go Large!
Mačka je u Egiptu štovana kao božanstvo:
U Kini se vjeruje da ovakav kipić mačke donosi sreću i bogatstvo:
Neke vrste mačaka -
Birmanska mačka:
Bombay mačka:
Maine Coon mačka:
Sijamska mačka:
Perzijska mačka:
Ruska plava mačka:
American Curl mačka:
Ostale slike:
Mjau:
Savršen stroj
Unatoč križanjima kroz mnoga stoljeća i običaju da živi s čovjekom, mačka nije nikada izgubila svoje iskonske instinkte: dovoljno ju je promatrati kako se igra s teniskom lopticom, klupkom pamuka ili komadom papira da bi se uočio još uvijek živi instinkt lovca, toliko potreban njezinim precima.
Svaki dio njezinog tijela razvio se prvenstveno radi lova: pandže, koje se mogu uvlačiti, omogućuju joj brzo trčanje; ispruživši pandže, u slučaju nužde, ima na raspolaganju seriju naoštrenih "britvi"; rep joj pomaže održati ravnotežu kada skače ili se penje; očima vidi i po slabom svjetlu, a dlake na njušci koristi za kretanje po tijesnim prostorima.
Kostur
Za okretnost i vještinu pri kretanju dobrim je dijelom zaslužan skeletni aparat (skoro 250 kostiju trupa koje povezuje 500 mišića). Stražnje šape nešto su duže od prednjih. Osjećaj za ravnotežu, dužina repa, građa zdjelice dozvoljavaju joj da skoči s više od 20 metara na četiri šape i da joj to gotovo uopće ne naškodi.
Pandže
Pandže su sredstvo za penjanje: mačke se često penju na stabla, praćene drugim mačkama ili psom, u nemogućoj trci za plijenom ili, naprosto, zbog puke želje da to čine. Ako je penjanje ugodna zabava, spuštanje nosi za mačku neke opasnosti. Pandže, iako od velike koristi kod penjanja, u trenutku spuštanja smetaju.
Mačka nije životinja koja se boji pogibelji, ali će prije spuštanja sa stabla pažljivo procijeniti sve mogućnosti, posebno udaljenost od tla, mjereći je pokretom glave odozgo prema dolje. Ako, nakon procjene uvjeta, mačka nema drugih mogućnosti nego baciti se, nastojat će produžiti skok što je više moguće, kako bi postigla što vodoravniji doskok i tako ga olakšati. U takvim slučajevima, kao i u slučaju okomitog pada, gibljiva kralježnica joj dopušta spiralno zaokrenuti tijelo i tako doskočiti ravno na šape.
Pandže se sastoje od keratina, kao i čovječji nokti i uvlače se u koštane korice. Mačka ima četiri prsta na stražnjim i pet na prednjim šapama. Peti prst, smješten kao naš palac, potreban joj je za hvatanje plijena te za veranje po stablima.
Mačke obično vole držati pandže na stablima, ako žive na otvorenom, ili na namještaju u kući. No, pogrešno je mačkama rezati pandže da bi se smanjila šteta na namještaju, jer to može ograničiti njezino prirodno ponašanje.
Kaže se da će neki rukopis ili strojno pisan tekst kojeg je izgrizla mačka imati puno sreće, spram onog kojeg je izgrizao miš. Možda su upravo slijedeći ovu narodnu izreku, pisci svih vremena uspostavili snažnu, ponekad pozitivnu, ponekad negativnu vezu s ovom životinjom. No, mačka, zato u svakom slučaju, vrlo voli lik pisca. Ideja da se može valjati po papiru, knjigama, olovkama, a posebno gumicama, privlači svaku mačku, a tko je za to bolji od nekog pisca s njegovim stolom punim tako privlačnih predmeta. S vremenom, moderna mačka se odlično privikla i na pisaći stroj, silno uživajući u gledanju kako se pokreće valjak, gibljive tipke i izvlači papir iz stroja.
... u antici
Među velikim grčkim filozofima, Platon je bio jako veliki ljubitelj mačaka, dok je Aristotel, koji općenito nije volio ženski rod, mislio sve najgore o mačkama. I među rimskim misliocima stavovi su bili različiti; Plutarh u svom traktatu O Isidi i Orisidi, definira mačku kao simbol mjeseca: kod prvog poroda svjetlo dana ugleda jedan mačić, dva kod drugog, tri kod trećeg i tako dalje do dvadesete i osam, koliko je dana u lunarnom mjesecu. Plutarh je, također, tvrdio, bez mnogo znanstvene vjerodostojnosti, da se "zjenice mačaka šire kod uštapa, a skupljaju kod mlađaka".
... u XVI. stoljeću
Na početku XVI. stoljeća, Lope de Vega, pod pseudonimom Tome Burguillos, napisao je poemu od gotovo tri tisuće stihova pod naslovom Mačja lukavost ili Borba mačaka. O tom djelu isti autor piše: Moja Mačja lukavost čitat će se od Indije do Vlaške". Nažalost, ono nije postiglo očekivani uspjeh, iako je djelo veselo, zabavno i duhovito.
... u XIX. stoljeću
Sljedeći ljubitelj mačaka bio je Victor Hugo koji je imao ogromnog mačka po imenu Kanonik, za kojeg je bila rezervirana stolica slična malom prijestolju. Charles Baudelaire je nekoliko pjesama iz prekrasne Les fleurs du mal posvetio mačkama: prema mačkama nije gajio izopačene osjećaje, što su mu mnogi pokušavali pripisati, osim kada je pronalazio neke sličnosti s određenim ženama koje je volio i mrzio u isto vrijeme. U pjesmi Le chat (iz "Spleen et Ideal" - XXXIV) piše:
Dođi, lijepa moja maco, u moje srce zaljubljeno;
uvuci pandže u svoje šape,
i pusti me da zaronim u tvoje lijepe oči,
boje metala i ahata.
Kada moji prsti pomiluju nježno
glavu tvoju i gipka leđa,
a ruku mi opije užitak
od dodira tvoga tijela zanesenog,
vidim duh moje žene. Njezin pogled,
poput tvojeg, ljubljena životinjo,
dubok i hladan, prodire oštar poput strijele,
i, od glave do pete,
uzdah tanani, miris opasni,
šire se oko njezinog tijela smeđeg.
Mačak u čizmama sigurno je jedna od najpoznatijih basni Charlesa Perraulta, iako taj mačak nije baš uzor vrline. Kao i Fontaine, tako i Perrault opisuje mačka sposobnog- za đavolsku lukavost, koji se prikriva, pričinja mrtvim da bi došao do željenog plijena. Nije baš simpatičan način na koji trijumfira nad čudovištem, ali mačak se tako ponaša zbog dobrobiti svoga gospodara, a pamet mu je u skladu s osjećajima koji ga vode.
Romanopisac Tieck, koji je dao novi podstrek njemačkom romantizmu usmjeravajući se u svojim djelima više prema elementima iz mašte, napisao je satiričku komediju naslovljenu kao ova poznata basna. Njegovog Mačka u čizmama hvalila je Madame de Stael kojoj se sviđao njegov tip životinjskog simbolizma, kojeg je uspoređivala s La Fontaineovim.
... u razdoblju prosvjetiteljstva
Počevši od tog razdoblja, prikazi mačke gube svaku simboličnu i ezoteričnu dimenziju te ona postaje obična kućna mačka u scenama svakodnevnice.
... u XIX. stoljeću
U XIX. st. mačka je doživjela možda najviše uspjeha. Među mnogim ljubiteljima ove životinje, posebno mjesto pripada Steinlenu koji je gotovo svo svoje slikarstvo posvetio mački. Iako su skoro sve bile skitnice i zapuštene i zato, s "kvalitetnog" stajališta, ne osobito lijepe, svaka posebno odražava ljubav umjetnika prema svom modelu. Impresionisti su često uvrštavali mačku u scene iz obiteljskog života. Manet je naslikao suprugu s prekrasnom mačkom šćućurenom u krilu. Renoir je na tu temu napravio živahnu dopunu, punu ljupkosti i životnosti.
... u našim danima
Bezbrojni su portreti umjetnika XX. stoljeća. Osim nezaboravnih Picassovih mačaka, treba se sjetiti mačke i njizinih mačića Armanda Spadinija (Mačke, 1920.) i sada već slavne Mačke ispod crvenog kišobrana (1928.) Desnosa. Pojavom kinematografa mačke su izgubile glavnu ulogu, a preuzeo ju je pas. Zahvaljujući crtanim filmovima, koji od četrdesetih godina XX. stoljeća zabavljaju generacije djece i odraslih, možemo se diviti mački u svim njezinim neponovljivim postupcima, zbog čega je, upravo, nije moguće vratiti na film. Protagonisti su mnogobrojni: Felix, protagonist prvog zbučnog crtanog filma koji se pojavio 1930.; Silvestar, predan beskonačnom i silno nesretnom lovu na kanarinca Titija, i Tom, mačak čuvenog američkog filma Tom & Jerry.
Samo jedna obavijest prije posta, vezana uz komentare, odsada u komentarima pišite samo tekst vezan uz post, nemojte pisati: ej, ja sam, imam novi post, pozzz, i slične stvari. I nemojte ostavljati više od jednog komentara.
A sada post:
Kroz povijest nikada nije nedostajalo prikaza ove sjajne životinje: svojom očaravajućom prirodom, moćnim i gipkim tijelom, mačka je morala biti inspiracija slikarima i kiparima; no, prokinuti u pravu bit mačke, uhvatiti gipkost njezina kretanja, često je težak pothvat.
... u antici
U egipatskim prikazima mačka je skoro uvijek predstavljena kao lovac ili grabežljivac. Japanski su umjetnici, kako slikari, tako i kipari, skoro uvijek ostali vjerni jedinom prikazu mačke: gipka, ali ne mršava i uglavnom prostodušnog izraza.
... u Srednjem vijeku
Jedine vrlo rijetke slike mačaka iz tog perioda mogu se naći u "bestijarijima". Iz tog razloga, one nisu nikada povezane sa stvarnošću, već su bliže prikazima bizarnih i nestvarnih životinja. U jednom njemačkom drvorezu iz XV. stoljeća, ispod slike se može pročitati o strašnoj mački koja je upravo ugrabila jednog nezašićenog mišića: "Pazi na mačke koje te naprijed ližu, a otraga grebu".
... u renesansi
Nakon mračnog razdoblja progona i praznovjerja, 1500. g. mačka trijumfira na slikama i djelima najvećih onovremenih umjetnika. Počevši od renesansnog perioda, mačka je postala simbolična figura vrijedna posebnog interesa. Veronese, Michelangelo, Tintoretto, Bruegel, Ripa prikazivali su je kao alegoriju samostalnosti i slobode, umjerenosti, strpljenja i mnogih drugih vrijednosti, uvijek pozitivnih.
... mačke i vještice
Pretpostavljena veza između mačke i vračanja bila je uzrok nevjerojatnim nepravdama prema ovoj životinji. Papa Innocenzio VIII. je 1400. godine objavio zakon po kojem je, uz svako spaljivanje vještice, na lomaču morala biti donesena i njezina mačka . Uvjerenje da se iza svake mačke krije demon doprlo je i u Ameriku, gdje su se procesi vješticama i njihovim "pratiocima" odvijali svakodnevno . Na sreću, ovakva vjerovanja nisu pogodila cijelu Europu. Tako se u južnoj Francuskoj vjerovalo u postojanje Matagod, fatalne mačke koja nosi napredak, dobrobit i sreću svakome tko je primi u kuću .
... mačka u razdoblju prosvjetiteljstva
Mački je vraćen ugled u prvoj polovici 1700. kada je Europu napao smeđi štakor, snažni prijenosnik kuge, čija je invazija po Europi izazvala paniku. U prilikama kada se kućno smeće bacalo na ulicu, a kanalizacije zapravo nije bilo, mačke su bile jako važne ukoliko čovjek nije želio biti preplavljen štakorima.
... mačka u romantizmu
Kada je 1800. g. jedno znanstveno istraživanje iz medicine o životinjama koje su smatrane "prenosiocima bolesti" iskazalo stanovište da se mačke mogu isključiti iz te kategorije, naša je prijateljica ponovno prihvaćena s poštovanjem, čak i u najekskluzivnijim salonima.
Mačke i kiša
Kada mačka prođe šapom iza uha,
to znači najavu nadolazeće kiše:
zbog pada atmosferskog tlaka do
mačjeg uha stižu neki magnetski
valovi koji izazivaju neugodan šum,
te je nagone da ga nastoji odagnati
prelazeći šapom točno iza uha.
... u Rimu
Mačku su u Italiju vjerojatno donijeli trgovci ili je bila ugrabljena s nekog trgovačkog broda. Tako su stanovnici drevnog Rima prihvatili mačku; rimske legije su je nosile u ratnim pohodima kako bi zaštitile namirnice, a rimske obitelji uključile među domaće životinje.
... na Istoku
Sijamska pasmina spominje se prvi puta u Sijamu (današnji Tajland) u rukopisu pod naslovom Knjiga pjesama o mački. U Kini su, vrlo vjerojatno, pripitomljene mačke postojale još u Kristovo vrijeme, ali kada su postale brojne, započele su i priče o njihovoj zlokobnoj moći, posebno o nesreći koju nosi crna mačka. Priča o nesreći koju nosi crna mačka tužno je praznovjerje koje, nažalost, postoji na cijelom svijetu (osim Engleske, gdje se, upravo suprotno, crna mačka smatra srećonošom). Slično je bilo i u Kini, gdje je kružio glas da male mačke nose siromaštvo, jer se vjerovalo da kuća ili imanje kojem je potrebna mačka, radi uništavanja štetnih životinja, ne može napredovati niti biti dobro uređeno.
Porculanska figurica u obliku mačke koja sjedi u pooložaju stražara, postavljena na odgovarajuće, dobro vidljivo mjesto, smatrala se sredstvom za izbjegavanjem siromaštva.
Vjerojatno je taj motiv inspirirao mnoge slikare mačaka, jer je ukrašavao zidove mnogih kineskih kuća. Kada su tvornice svile u Japanu bile ugrožene miševima, pomoć mačaka bila je presudna.
... u srednjem vijeku
Bilo je to mračno razdoblje za jadne mačke, osim kratkotrajnog ugleda koje su stekle kada se 1348. g. po sjevernoj Europi proširila "crna smrt" - kuga, prenesena buhom koja je živjela na dlaci crnog štakora. Ova bolest istrijebila je oko četvrtine stanovništva i donijela cijelu seriju nevolja, kako ljudima tako i ekonomiji.
Mačke su vrlo brzo, ali i na kratko, došle na glas kao borci protiv prenositelja ove bolesti, iako u stvarnosti mačka rijetko napada štakora ili miša velikih dimenzija jer, uglavnom, biva poražena.
Mačka je oduvijek bila prisutna u blizini čovjeka, imajući povremeno ulogu božanstva, povremeno moćnog pomagača u lovu na miševe, ali i groznog neprijatelja povezanog s vješticama i vragom. Prateći povijest, umjetnost i književnost, uočavaju se razdoblja odnosa između čovjeka i ove izuzetne životne pratilice.
... u Egiptu
Štovanje božanstva u obličju životinja, posebno mačke, razvilo se uglavnom u drevnom Egiptu. Svaka obitelj morala je udomiti ili barem hraniti jednu mačku, a kada su uginule i one su bivale balzamirane te položene u drvene ili brončane urne u obliku mačke na posebno izgrađena groblja.
Mumija mačke
... u Indiji
Preko božice Sasti mačka je u Indiji bila vezana uz materinstvo. Indijci su brigu o mački smatrali svetom dužnosti. Istočne religije oponašale su Egipat preuzimajući shvaćanje mačke kao mističnog simbola. Tako je, prema budističkom vjerovanju, tijelo mačke mjesto u kojem se duša privremeno odmara.
Evolucija vrste
Prije otprilike 10 milijuna godina postojale su dvije osnovne grupe Miacisa:
Hoplophoneus i Dinictis, manji od prvih, a duže su živjeli zahvaljujući boljoj mogućnosti prilagodbe uvjetima okoline.
Od tih životinja potječe današnji rod mačaka s ukupno oko 40 različitih vrsta, formiranih u tri glavne grupe koje čine zoološku porodicu mačaka. Mačka je sisavac iz roda Felis i porodice mačaka. Domaća mačka potječe vrlo vjerojatno od Maculat, podvrste Felis ocreate.
Pripitomljenje
Teško je utvrditi kada je mačka bila "pripitomljena", kao što nije
utvrđeno na kojim je područjima, po prvi puta, bila prisiljena na
ropstvo (iako je teško govoriti o ropstvu za tu slobodnu i nezavisnu
životinju). No, zato je vrlo vjerojatna pretpostavka da je njezina
uloga u davnini bila vezana uz zaštitu spremišta sa žitom ili drugim
žitaricama od glodavaca.
Idući put pišem o mačkama kroz povijest...
Preci današnjih kućnih mačaka pojavili su se otprilike 40 milijuna godina. Kada su dinosauri definitivno nestali s lica zemlje, evolucija sisavaca na planetu je nastavljena: jedan od tih primitivnih sisavaca bio je Miacis. Živio je na stablu, hitro se kretao među granama u potrazi za hranom i imao zube prilagođene trganju mesa; zbog svoje izuzetne okretnosti bio je odličan lovac. Smilodon, njegov potomak iz roda mačaka bio je poznat po svojim, poput sablje ubojitim zubima, sposobnim ubiti i velike životinje. Članovi porodice Miacis brzo su se raširili po cijelome svijetu, osim Australije, prilagođavajući se uvjetima okoline koje su zatekli te hrani koja im je bila na raspolaganju na novim područjima.
Ovako je izgledao smilodon. Sve mačke s ovim tipom zubala imale su relativno slabe čeljusti, no zato su imale vrlo jaku muskulaturu glave i vrata kako bi mogle ubijati svoje žrtve.
Ja obožavam mačke! Imam 5 mačaka a zovu se Šapica, Maza, Mimi, Pero i Miško. Ovo mi je prvi post na blogu pa ne znam baš o čemu da pišem...
Evo slika od mojih mačaka:
Šapica
Maza
Mimi
Miško
Pero
To su moje mačke...
U idućem postu ću pisati o porijeklu mačaka i tako to...
Imam i prvi blog koji se zove "moj životinjski blog". Ovo je stranica tog bloga:
http://mojzivotinjskiblog.blog.hr/
Pozdravljam sve svoje čitatelje...